od tvornice do muzeja
Gliptoteka HAZU
Gliptoteka (od starogrčkog glyptos - izduben i theke – spremnica), u izvornom značenju zbirka gema, a u proširenom značenju muzej skulpture
Gradnja industrijskog objekta kožare započela je 1864.
i postupno se proširivala do najvećega industrijskog pogona u Zagrebu i šire.
Kožara je od osnutka kontinuirano izgrađivala kompleks svojih zgrada
otkupljujući i
okolne parcele
. Veliki požar 1926. godine uništava veći dio pogona i skladišta, a 1938.
kožara prestaje s radom
Kožara je od samog početka, a i kasnije, proizvodila potplatnu, sedlarsku kožu i druge proizvode od kože
Danas je Gliptoteka HAZU smještena u kompleksu bivše zagrebačke tvornice koža, koja je jedan od boljih primjera očuvanosti spomenika industrijske arhitekture 19. stoljeća u Zagrebu
Prostor gdje se nalazi današnji muzej kao i čitava sredina tog dijela grada Zagreba bila je orijentirana na potok Medveščak koji je uz melinski potok tom
području dao karakter proizvodne sredine jer su tu još od srednjeg vijeka bili prvi mlinovi. (od 18. stoljeća uz potok su bile razne manufakture koje kasnije prerastaju u
rano-industrijske pogone)
Jačanje industrije poremetilo je ekološku ravnotežu potoka, čije zagađenje postaje veliki komunalni problem i izaziva nezadovoljstvo okolnog stanovništva, koje se putem štampe
žali na smrad, onečišćenje zraka, zagađenje vode.
Tvornica kože 1938. prestaje sa radom te je uskoro donijeta odluka o smještaju muzeja u prostore bivše kožare. Prenamjenom tvornice u muzej sredina
mijenja sadržaj i dobiva kulturni i društveni sadržaj.
...“Imali smo već vrućih dana i do 30 stupnjeva C. U stanovito doba dana otvoreni su širom svi prozori. Ali u Palmotićevoj se ulici dogadja
u novije doba malone svaki dan, da svi ukućani zatvaraju prozore kao na zapovijed. Razlog: Kroz ovu ulicu vozi se sva roba s državnoga kolodvora.
Medju tim vozovima dolaze i velika kola, puna sirove kože i rogova, za zagrebačku tvornicu u Novoj Vesi. Iz tih kola pako izbija tako užasan smrad
da se ne može podnositi. I kad kola s kožom već prodju, dugo još ostaje zrak nečist i cijela ulica zaudara po njem.
Priznajemo, da je naša glasovita
tvornica kože od velike koristi gradu i uopće da se vrijednost pojedinih gradova prosudjuje više po broju tvornica nego li po broju i veličini
parkova, pa da se u tvornicu kože mora sirova koža dopremati. Ali se i to dopremanje može tako udesiti, da se zrak ne zasmradi i ljudsko zdravlje
ne truje baš u ovo doba gdje se tolike bolesti šire. Tomu se dade pomoći na dva načina. Koža se može dopremati u dobro zatvorenim škrinjama ili se
mora u kolima pokriti tako čvrsto, da smrad ne prodire. Uz to mogla bi se koža prevažati po noći i to preko Sajmišta i pokrajnim cestama do tvornice kože.
Molimo da se nešto učini i to odmah, jer se može bez ikakovih troškova.“
Grad Zagreb osigurao je za muzej drveno spremište na gradskom dobru
u Bednjanskoj ulici 23, na Ksaverskoj cesti 21 te na Opatovini 11
Sve su to bili skladišni prostori koji su bili neprikladni za muzejske potrebe
Osim u navedenim prostorima, muzejski predmeti Gipsoteke nalazili su se
razasuti po privatnim stanovima, u tadašnjim prostorijama Arheološkog zavoda u
Boškovićevoj ulici 3, u podrumu glavne sveučilišne zgrade (danas Trg maršala Tita),
u šupi na Akademiji likovnih umjetnosti u Ilici 85 te po raznim atelijerima
brojnih umjetnika koji su donirali svoja djela.
NOVI MUZEJ U ZAGREBU
SABRANI MATERIJAL ZA MUZEJ SADRENIH ODLJEVA PRIVREMENO SMJEŠTEN NA GRADSKOM MAJURU U BEDNJANSKOJ ULICI ČEKA, DA SE PRENESE U PODESNIJE PROSTORIJE
Zaslugom prof. Antuna Bauera, agilnog asistenta arheološkog instituta filozofskog fakulteta u Zagrebu, pokrenuto je pitanje osnivanja muzeja sadrenih odljeva u Zagrebu. Kao djak gg. prof. dr. Schneidera i Hoffillera i demonstrator u arheološkom institutu, sakupljao je prof. Bauer već nekoliko godina sadrene modele moderne hrvatske plastike, kao i odljeve grčke i rimske i sredovječne plastike, te antikne gliptike (geme, novac) u nadi, da će jednoga dana ta zbirka potaknuti nadležne faktore, da porae moralno i materijalno oko osnutka zagrebačke gipsoteke. Za vrijeme svojih studentskih putovanja upoznao je prof. Bauer gipsoteke u inozemstvu, tako u Beču, Münchenu, Salzburgu i Ateni i shvatio je važnost osnivanja sličnog muzeja u Zagrebu.
Prošli je mjesec prof. Bauer poklonio gradu Zagrebu oveću zbirku sadrenih odljeva i modela hrvatske plastike i na taj je način udario temelje jednoj korisnoj naučnoj instituciji - budućoj zagrebačkoj gipsoteki. Gradska se općina zainteresirala za stvar i ustupila je prof. Baueru jednu prostoriju na gradskom majuru u Bednjanskoj ulici 25 za privremeno spremište spomenute zbirke; povjerivši mu organizaciju oko osnutka novog muzeja uz obećanje znatne materijalne pomoći. Ne samo gradska općina, već i naše naučne i kulturne institucije pokazale su znatan interes za osnivanje gipsoteke, kao i umjetnici kipari. Tako je Jugoslavenska Akademija znanosti i Umjetnosti povečala zbirku prof. Bauera poklonivši mu 27 sadrenih modela hrvatskih kipara Rendića i Valdeca. Odazvala se i Umjetnička Akademija sa znatnim prilogom od 18 djačkih radova. Medju tim sadrenim modelima nalaze se djela Kogovšeka, Segera, Radauša, Lozice, Filipovića, Krsturca, Goršea, Antunca i Matijevića. U toj su seriji radova naročito zanimljivi modeli mladog, talentiranog i prerano preminulog kipara Segera, jer su oni vjerojatno od njega jedini sačuvani materijal.
I umjetnici kipari živo su se zainteresirali za nastojanja prof. Bauera i upotpunili mu zbirku svojim sadrenim modelima, tako Robert Frangeš, Vanja Radauš, Augustinčić, Kršinić, Kerdić, Juhn, Filipović, Cota i Hudoklin.
Numizmatičko društvo u Zagrebu predalo je kao posudbeni dar prof. Baueru sadrene odljeve renesansnih medalja Pavla Dubrovčanina (Paulus de Ragusa) čiji se originali nalaze u Londonu, Napulju i Firenzi. Važnost osnutka gipsoteke shvatio je i odbor za podizanje spomenika Kralju Tomislavu, te je povjerio svoju zbirku odljeva starohrvatskih spomenika prof. Baueru, da bi materijal za muzej bio što veći i potpuniji. Ako bi se zbirka popunila odljevima portala naših dalmatinskih katedrala i renesansnih plastika u Dalmaciji, hrvatska bi plastika bila dosta cjelovito zastupana. Ovako popunjena gipsoteka dozvoljavala bi potpuni uvid u cijeli umjetničko-kulturno-historijski razvitak hrvatske plastike.
Važnost i potrebu ovakve institucije u Zagrebu osjećaju u prvome redu studenti povijesti umjetnosti i arheologije, koji bi ovako u uredjenoj gipsoteki imali znatan naučni materijal na okupu. Povodom osnivanja gipsoteke prof. dr. Knoll objavio je studentima historije umjetnosti i predavanja o modernoj hrvatskoj plastici, za ljetni semestar, koja bi se imala održati u prostorijama nove gipsoteke. Predavanja te vrsti ne mogu se zamisliti bez ovakvog muzeja, gdje su spomenici o kojima se govori skupljeni na jednome mjestu. Konačno ne samo studenti, već bi i publika na taj način upoznala modele onih spomenika, koji su ili u privatnim zbirkama ili izvan granica Jugoslavije (Meštrovićevi Indijanci, Augustinčićev spomenik Pilsudskome, i t.d. (Ovakav bi muzej koristio i umjetnicima koji bi u njemu mogli da smjeste svoje sadrene modele, koje inače zbog pomanjkanja prostora u atelierima sami razbijaju.)
Zbirka prof. Bauera povečana bojnim prilozima naših umjetnika, te naučnih i kulturnih institucija, broji danas oko 300 sadrenih modela velike plastike, 200 odljevaka starohrvatskih spomenika i otprilike 2.000 komada sitne plastike i gliptike. Tek je jedan dio zbirke mogao biti smješten u prostoriji na gradskom majuru, koja je ad hoc u tu svrhu adaptirana. Ostali je materijal privremeno pohranjen djelom kod prof. Bauera, a djelom kod samih umjetnika.
Ovaj materijal koji predstavlja znatnu zbirku odljeva i modela hrvatske plastike trebalo bi smjestiti u odgovarajuće prostorije, da bude svima pristupačan, pa se tako nameče pitanje gradnje paviljona za gipsoteku. Trebalo bi da se naše naučne i kulturne ustanove kao i gradska općina življe zainteresiraju za ovu zbirku i da materijalnom pomoći omoguće gradnju paviljona u koji bi se smjestili sadreni odljevi i modeli, jer će oni inače u nepodesnom spremištu na gradskom majuru uslijed zime i vlage propasti.
(vema)
Brojne institucije pokazale su interes za osnivanje novog muzeja te su se u taj proces uključile donacijama Muzejski fundus znatno se povećavao:
Prijenos sadrenih odljeva iz Umjetničke akademije u novu Gipsoteku, 1937., c/b fotografija, 13 x 8,5 cm, inv.br. F-13
Prijenos sadrenih modela Roberta Frangeša Mihanovića, konjskom zapregom iz Umjetničke akademije u novu Gipsoteku, 30.11. 1937., c/b fotografija, 13 x 8,5 cm, inv.br. F-14
Zbirka sadrenih odljeva antičke skulpture u Arheološkom zavodu Sveučilišta prije ulaska u Gipsoteku, 1937., negativ, film, 4 x 7 cm, inv.br. G/Č-8.
Prijenos Meštrovićevih odljeva u Gipsoteku, kolovoz 1946., negativ, film, 6 x 6 cm, inv.br. G/H-43
Prijenos Meštrovićevih odljeva u Gipsoteku, kolovoz 1946, negativ, film, 6 x 6 cm, inv.br. G/H-45
Prijenos skulptura iz Obrtnog muzeja u Gipsoteku 4.2.1939, c/b fotografija
Unutrašnjost strojarnice Gipsoteke, studeni 1948.g., c/b fotografija, 17 x 12,5 fototeka, inv.br. F-1
Unutrašnjost kotlovnice Gipsoteke, Babcock & Wilcox kotlovi, studeni 1948.g., c/b fotografija, 17,5 x 12,5 fototeka, inv.br. F-3
Veliki kotao ispred strojarnice Gipsoteke (oko 16 tona), lipanj 1949., c/b fotografija, 17,5 x 12,5, fototeka, inv.br. F-4
Dvorište s ostacima kožarskih strojeva, negativ, film, knjiga negativa, 3,5 x 4,5 cm, inv.br. G/A-81
Ulaz Gipsoteke (s antifašističkim parolama), 1946., negativ, film, knjiga negativa, 6 x 6 cm, inv.br. G/A-40
Školski namještaj u dvorištu Gipsoteke, 1945. g., negativ, film, knjiga negativa, 3,5 x 4,5 cm, inv.br. G/A-78
Gradski arhiv smješten u uličnoj zgradi muzeja do 8. 1947, c/b fotografija, 14 x 8,5 cm
Gradski arhiv smješten u uličnoj zgradi muzeja do 8. 1947, c/b fotografija, 14 x 8,5 cm
Priredba ratnih zarobljenika u Gipsoteci, 1. travnja 1947., c/b fotografija, 14 x 9 cm
Adaptacija za knjižnicu na 1. katu ulične zgrade Gipsoteke, siječanj 1946., knjiga negativa, negativ, film, 6 x 6 cm, inv.br. G/B-55
Odlukom Ministarstva unutarnjih poslova NDH Bauer je 20. travnja 1941. dobio dekret da zaplijeni sve
prostorije bivše tvornice kože, koja je bila u likvidaciji, tako da je Gipsoteka dobila cijeli kompleks tvornice.
Prostor je bio zakrčen ostatcima tvorničkih postrojenja.
Za muzejske potrebe bile su nužne brojne adaptacije i preuređenja industrijskog kompleksa: rušenje bazena za natapanje i štavljenje kože (dubine 2,75 m) te velikog dimnjaka i stražarnice na ulazu u kompleks, uklanjanje pregradnih zidova, strojeva, parnih kotlova i ostataka postrojenja, saniranje lošeg stanja, smrada, masnoće...
Uređuju se izložbene dvorane za izložbe, sadi se zelenilo, uvodi se električna rasvjeta, zatvaraju se otvori dizala, postavljaju se betonske deke među katovima, uređuju se muzejske čuvaonice.
Za javnost je 13. listopada 1945. prvi put otvorena Zbirka antike
Rušenje zidane ograde, 1946., knjiga negativa, negativ, film, 6 x 6 cm, inv.br. G/B-5
Rušenje tvorničke vratarnice u dvorištu, 1946., knjiga negativa, negativ, film, 6 x 6 cm, inv.br. G/B-8
Adaptiranje prvog kata ulične zgrade Gipsoteke, (danas uprava), knjiga negativa, negativ, film, 6 x 6 cm, inv.br. G/B-28
Prolaz između zgrada Gipsoteke, 1949., knjiga negativa, negativ, film, 6 x 6 cm, inv.br. G/B-35
Adaptacija prizemlja dvorišne zgrade Gipsoteke, (bazeni dubine 2, 75 m), rujan 1947., knjiga negativa, negativ, film, 6 x 6 cm, inv.br. G/B-48
Adaptacija prvog kata ulične zgrade, postavljanje drvenog poda, 1951., c/b fotografija, 14,5 x 10,5 cm
Uređivanje nasada u dvorištu (zaposlenici), 1946., knjiga negativa, negativ, film, 6 x 6 cm, inv.br. G/B-2
Uređenje antičke zbirke odljeva, 1946., c/b fotografija, 24 x 17.5 cm
Srednjovjekovna umjetnost naroda Jugoslavije, izložba u Parizu, 1950., Palais de Chaillot, c/b fotografija, 23,5 x 18 cm
Srednjovjekovna umjetnost naroda Jugoslavije, izložba u Parizu, 1950., c/b fotografija
Srednjovjekovna umjetnost naroda Jugoslavije, izložba u Parizu, 1950., c/b fotografija, fotograf: Tošo Dabac, 24 x 18 cm
Izložba Juraj Dalmatinac i njegov krug u Umjetničkom paviljonu, 1967., c/b fotografija, 18 x 24 cm
Izložba Juraj Dalmatinac i njegov krug u Umjetničkom paviljonu, 1967., c/b fotografija, 18 x 12,5 cm
Izložba Juraj Dalmatinac i njegov krug u Umjetničkom paviljonu, 1967., c/b fotografija, 18 x 12,5 cm
Preparatorska radionica, 08.1951., negativ, film, knjiga negativa, 6 x 6 cm, inv.br. G/O-73
Lijevanje Buvininih vratnica s želatinom, 1950., negativ, staklo, knjiga negativa, 6 x 9 cm, inv.br. G/O-11
Lijevanje Buvininih vratnica s želatinom, 1950., negativ, staklo, knjiga negativa, 6 x 9 cm, inv.br. G/O-12
Uzimanje kalupa s trogirske katedrale 1940. godine, c/b fotografija
Lijevanje posude za posvećenu vodu iz kuće Radman, Omiš, c/b fotografija
Antun Dominik Fernkorn: Jelačićev spomenik, postav na trgu prije skidanja, stakleni negativ, 10 x 15 cm, inv.br. 70/3a
Antun Dominik Fernkorn: Spomenik banu Josipu Jelačiću u depou Gipsoteke, poprsje bana, film, negativ, 6 x 6 cm
Antun Dominik Fernkorn: Spomenik banu Josipu Jelačiću u depou Gipsoteke, glava konja Emira, film, negativ, 6 x 6 cm
Spomenik banu Josipu Jelačiću u dvorištu Gliptoteke JAZU, 1990
Spomenik banu Josipu Jelačiću u dvorištu Gliptoteke JAZU, 1990
Spomenik banu Josipu Jelačiću u dvorištu Gliptoteke JAZU, 1990
Zbirka hrvatskog kiparstva od 19.-21. stoljeća danas, dvorana IX: Vanja Radauš: Panopticum croaticum
Zbirka hrvatskog kiparstva od 19.-21. stoljeća danas, dvorana II: Robert Frangeš Mihanović
Zbirka hrvatskog kiparstva od 19.-21. stoljeća danas, dvorana VIII
Zbirka medalja i plaketa
Zbirka sadrenih odljeva antičke skulpture
Zbirka sadrenih odljeva antičke skulpture
Zbirka sadrenih odljeva fragmenata hrvatske kulturne baštine od 9.-15. stoljeća
Zbirka sadrenih odljeva fragmenata hrvatske kulturne baštine od 9.-15. stoljeća
Zbirka sadrenih odljeva Jurja Matejeva Dalmatinca
Zbirka sadrenih odljeva stećaka
Ivan Meštrović: Gospa od anđela, mauzolej obitelji Račić, Cavtat 1920-1922, 2008.
Vitold Košir: 041-01, 2010.
Vojta Braniš: Retrospektivna izložba, 2010.
Gorki Žuvela: Izmisliti sebe, 2009.
Postav IX. trijenala hrvatskog kiparstva, 2009.
Postav XII. trijenala hrvatskog kiparstva, 2015.
Postav XII. trijenala hrvatskog kiparstva, 2015.
Postav VIII. trijenala hrvatskog kiparstva, 2003.
Postav IX. trijenala hrvatskog kiparstva, 2009.
